Ponoć sa četvrtka na petak je odavno prošla kada se ekspedicija Partizana ukrcala na avion koji će je iz Madrida vratiti u Beograd. Smrknuta lica, nikome nije do priče, šok je veliki zbog traumatičnog finiša utakmice protiv Hetafea i njenog krajnjeg ishoda…

Očekuje se standardno obraćanje glavne stjuardese svim putnicima, ali umesto njenog začuo se muški glas – bio je to glas kapetana aviona Jovana Prokopijevića.

Učitavanje partnera...

Kratak govor kojeg je preko razglasa „od glave do pete crno-beli kapetan“ održao, malo je reći da je razgalio naše tužne i ranjene duše i srca. Prepun toplih emocija, pronašavši prave reči utehe, a u isto vreme protkan optimizmom da će ova tužno započeta priča zvana plej of UEFA Lige konferencije, moguće, ipak za 6 dana u Humskoj pronaći svoj srećan kraj, ali i novi početak zvani ligaška faza ovog takmičenja – kapetan Jovan Prokopijević je jednostavno očarao 108 putnika u njegovom avionu koji su mu spontano uputili buran i dugotrajan aplauz!

Naš kapetan danas ima 38-39 godina, a inače je bio i ostao do danas jedan od najmlađih u Air Serbia u trenutku kada je to zvanje stekao. Ljubav prema Partizanu je u familiji Prokopijević, stanarima „Konjarnik Republike“ u gradu Beogradu stvar porodične tradicije – Jovanov deda je bio naš veliki i strastveni navijač, ništa manji nije bio ni Jovanov otac, što se samog Jovana tiče sve smo noćas dovoljno i čuli i videli, a naknadno smo saznali da je i Jovanov 4-godišnji sin uveliko već „zaražen“ ljubavlju prema crno-beloj boji, što i nije čudno ako se zna da ga je Jovan  učlanio u klub od dana kada se mališan rodio!      

Jovan redovno prati Partizan i u fudbalu i u košarci, a kada je FK Partizan u pitanju jednu utakmicu nikada neće zaboraviti – onu protiv madridskog Reala odigranu 4.11.2003. u našem Fudbalskom Hramu, u okviru 4. kola grupne faze UEFA Lige šampiona.

„Kako smo se samo ponosno isprsili pred onako snažnim rivalom, sigurno personalno najjačim timom koji je ikada gostovao u našoj zemlji, igrajući protiv bilo kog domaćeg kluba! Bio sam srednjoškolac, ali pamtim i dan danas svaki detalj, svaku propuštenu šansu na obe strane, odlične odbrane Pantića i Kasiljasa…Ambijent je bio fantastičan i prava je šteta što na kraju nismo i pobedili, mada smo i sa 0:0 na kraju bili prezadovoljni i preponosni, s pravom i s razlogom“, rekao nam je Jovan u kraćem razgovoru kojeg smo nakon sletanja na beogradski aerodrom obavili sa njim.

Na pitanje da li će narednog četvrtka naći svoje mesto u Humskoj i biti deo mase navijača Partizana koja će očekivati podvig, rekao je da samo plan letenja za narednu sedmicu može da ga spreči u tome i dodao, držeći čvrsto uz sebe dres potpisan od igrača koji mu je još u avionu poklonjen:

„A i ako me posao spreči da budem na „JNA“ u četvrtak od 21 čas, naći ću načina da šaljem pozitivnu energiju gde god se nalazio u tom trenutku, pa i sa neba ako treba!“

P.S.

Ne zato što je naš, crno-beli, već zato što je to jedna živa istina – davno nismo doživeli jedno tako „meko“ sletanje kao ono koje nam je rano jutros priuštio kapetan Prokopijević! Ko je pre sletanja aviona spavao, taj se nije već na sletanju probudio!